MAŠTA JE BESPLATNA!

…ali Istanbul je na popustu! Svaki tjedan dajemo drugi grad na neviđen popust, a ovaj tjedan to je Istanbul u suradnji sa Zagrebačkom bankom!

Počasti se i uživaj 4 dana i 3 noći u hotelu s 4 zvjezdice u centru u razdoblju 10.2.-25.2. Aranžman je za dvoje, a cijena po osobi je samo 2.490 kn S UKLJUČENIM SVIM PRISTOJBAMA! Na ovom linku možeš saznati više o tome!

I ne zaboravi, personalizaciju boravka (odabir tura, rezervacija i kupovina karata za različite atrakcije, prijedlozi aktivnosti…) možemo napraviti po želji, što znači da možeš samostalno istraživati grad ako želiš (volimo besplatne ture!), a mi ćemo ti svakako predložiti provjereno najbolje što možeš doživjeti u gradu, a i rezervirati/kupiti da izbjegneš čekanje u redu i visoke cijene :)

A ako zasad želiš samo maštati, naša draga prijateljica, istraživačica Miffy koju možeš pronaći na Instagramu, napisala je detaljan dojam Istanbula! Uživaj! :)

Istanbul, velik, kozmopolitski grad za koji mnogi Turci tvrde kao da nije u Turskoj, a Zapadnjaci ga vide kao njima najbližu priču iz 1001 noći, sigurno će zadovoljiti mnoge ukuse i ispuniti očekivanja onih koji vole putovati, shoppingirati i uživati. Obzirom da Istanbul jedan od deset najvećih gradova na svijetu, osim veličine, Istanbul je i jedan od onih gradova za koje se s pravom kaže da „imaju dušu“ i „žive punim plućima“ u gotovo svakom kutku. Tome je doprinijela njegova 2700-godišnja povijest puna različitih vjeroispovijesti, raznolikih naroda i njihovih životnih navika, koji su živjeli ili vladali ovim danas kozmopolitskim gradom. Istanbul se lako može usporediti sa New Yorkom. Iako, baš kao i Istanbul, nije glavni grad države, za Amerikance je New York Amerika u malom, najveći je i najkozmopolitskiji grad u zemlji.

Moram priznati da mi Istanbul nije nikada bio na vrhu liste prioriteta gradova za posjetiti, ali poklopilo se nekoliko stvari. Dodajmo tome još i priče prijatelja koji su posjetili Istanbul i redom se vratili oduševljeni gradom i kulturom, i radoznalost je prevladala. I tako smo spremili kofere i krenuli. Za početak smo morali nabaviti vizu, što nije bio problem jer su agenti u Obzor putovanjima riješili sve i uštedjeli mi hrpu vremena!

Put od Zagreba do Istanbula trajao je nešto manje od dva sata i nakon slijetanja uzeli smo taksi do hotela jer je već bila prošla i ponoć. Promet je kaotičan i to je prvo što primijetite u Istanbulu. Oboružajte se strpljenjem i nakon dobrih sat i pol vožnje kroz gradsku džunglu (da, čak i usred noći) napokon smo došli do hotela koji je bio smješten u Leventu, točnije u financijskom dijelu Istanbula. Svi su nam preporučili da uzmemo hotel od minimalno četiri zvjezdice jer je ipak ovo istok. I nismo pogriješili.

Ipak, ako želite biti bliže noćnom životu onda svakako preporučujem hotele u novom dijelu grada u blizini Taksima jer je upravo tamo najveća koncentracija barova, restorana i klubova. Ili bliže staroj gradskoj jezgri, kvartu Sultanahmet. To je kvart gdje se nalaze najvažnije znamenitosti poput Plave džamije, Aja Sofije, Bazilike Cisterne, Grand Bazaara, Topkapi palače i Egipatskog bazaara (bazar začina).

I onda kreće čarolija…  iskreno, Istanbul me očarao na prvi pogled. To je grad koji se proteže na dva kontinenta, smješten na Bosporskom tjesnacu, u kojem živi i radi preko 12 milijuna ljudi. Nekadašnja je prijestolnica triju velikih carstava - rimskog, bizantskog i otomanskog. Grad nezamislive veličine, spoj istoka i zapada te stoga zaista jedinstven i neusporediv s ijednim europskim gradom.

Iako nema status glavnog grada Turske, Istanbul je centar ove zemlje u kulturno-povijesnom i ekonomskom smislu. Turističke atrakcije su na svakom koraku. Među njima su najpoznatije i najreprezentativnije grandiozne džamije. Čitav grad predstavlja veliki muzej bizantske, grčke, rimske, otomanske i moderne turske kulture. U malo manjem broju, ali također u istom reprezentativnom svjetlu, ima puno crkvi i sinagoga. Brojni lijepi trgovi i bazari pružaju pravo autentično tursko iskustvo. Pored različitih kultura u gradu se miješaju tradicionalni i moderni detalji, kao bogati dijelovi grada i siromašni kvartovi. 

Odmah iduće jutro krenuli smo u razgledavanje grada. Start nije mogao biti bolji - bazilika Cisterna. Izgrađena u 6. stoljeću za vladavine bizantskog cara Justinijana kako bi se rastućem gradu osigurala pitka voda, najveća od nekoliko cisterni ispod grada i možda najljepše turističko odredište u Istanbulu. Ulaskom u Cisternu kao da ste ušli u neki drugi svijet i vrijeme. Nepregledan broj osvijetljenih, 8 metara visokih mramornih stupova, izmiješani zvukovi klasične glazbe i kapanja vode ostavljaju bez daha. Šetajući između 12 kolona sa po 28 stupova imat ćete osjećaj da se nalazite u potopljenoj antičkoj palači zaboravljenoj u vremenu. Mnogi jonski i korintski stupovi su donijeti sa mjesta gdje su se nalazili porušeni antički hramovi. Među njima se naročito ističe stup sa glavom Meduze koja je okrenuta naopako da bi se negirala njena mitska moć . Igra svjetlosti i sjene i klasična glazba doprinose mističnoj atmosferi koja vlada u unutrašnjosti cisterne. Kažu da se danas u njoj održavaju koncerti zbog akustike i vjerujem da je to nezaboravno iskustvo. Postoji i kafić unutra (bila sam iznenađena da su cijene pića unutar lokaliteta čak i niže nego u restoranima u gradu) što je čudno, s obzirom na cijene na takvim turističkim odredištima u Hrvatskoj.

Od ostalih najvažnijih simbola grada svakako treba vidjeti najveličanstveniju džamiju u Turskoj - Plavu džamiju. Ime je dobila po plavim zidnim pločicama iz Iznika koje su dominirale u unutrašnjosti. Izgrađena je u 17. stoljeću kao islamski odgovor na Aja Sofiju i jedina je džamija u Turskoj koja ima 6 visokih minareta (džamije građene u tom razdoblju su imale najviše četiri).

Smatra se za jedno od najvećih remekdjela islamske arhitekture. Zidove su stihovima iz Kur'ana ukrasili najbolji kaligrafi 17. stoljeća, a više od 250 obojenih prozora koji propuštaju dnevno svjetlo pružaju veličanstveni osjećaj. Najvažniji element u unutrašnjosti je mihrab koji je napravljen od najkvalitetnijeg mramora, a također sadrži i komad svetog crnog kamena iz džamije u Meki. Ulaz u Plavu Džamiju je besplatan, samo morate izuti obuću  zbog tradicije i islamske vjere. Veličinu Plave Džamije osjetit ćete tek ako zakoračite u njenu unutrašnjost.

Odmah nasuprot Plave džamije smjestila se Aja Sofija. Prvotno je bila crkva sagrađena 537. godine, da bi je sultan Mehmed II. pretvorio u džamiju nakon osvajanja grada u 15. stoljeću. Od tada pa sve do 1934. godine, koristila je Muslimanima kao džamija. Nakon velike restauracije, koju je naredio Kemal Ataturk, građevina je otvorena za turiste u veljači 1935. treći je najposjećeniji muzej Republike Turske. Ime Aja Sofija (Hagia Sophia) znači Sveta (božanska) mudrost. Nakon pada Carigrada 1453. godine sultan Mehmed Osvajač naredio je da se crkva pretvori u džamiju. Uklonjena su zvona, oltar, 15m veliki srebrni ikonostas, a ikone su pokrivene malterom koji je naknadno iscrtan muralima u duhu Islama. Tokom trajanja Otomanskog carstva crkva je rekonstruirana i dodana su četiri minareta, te je postavljen i mihrab koji određuje smjer prema najvećem islamskom svetilištu – Meki u Saudijskoj Arabiji.  Također su postavljene i  okrugle ploče na kojima su ispisana imena poznatih ličnosti Islama sa Arapskim pismom.  Tako su se u Aja Sofiji sudarile dvije velike civilizacije: kršćanska i islamska. Osnivač moderne turske republike Mustafa Kemal Ataturk, našao je kompromisno rješenje: Aja Sofiju je početkom 1935. godine pretvorio u muzej. Unutrašnjost objekta je djelom restaurirana i vraćen joj je izgled iz perioda dok je bila crkva sa mnoštvom figura svetaca, ikona i mozaika. Aja Sofija je zasigurno najljepši primjer bizantske umjetnosti u svijetu.

Definitivno najpopularnije i povijesno najkoncentriranije mjesto u Istanbulu je Sultanahmet. Ovo je najstariji dio grada, proglašen od strane UNECSO-a za Svjetsko nasljeđe. Nalazi se na poluotoku Eminonu koje leži na raskrižju Zlatnog roga, Bospora i Mramornog mora. Pored vrlo važnih i poznatih zdanja, ovaj dio grada sadrži prelijepe ulice koje ukrašavaju drvene kuće, kafići sa malim dvorištima skrivenim u gradskom zelenilu i mnoštvo dućana sa suvenirima.

Još jedna fascinantna građevina koju svakako vrijedi vidjeti je palača Topkapi koja je bila sjedište Osmanlijskog carstva od 15. do 19. stoljeća. Palača je danas muzej i ima veliku i vrijednu kolekciju spomenika i umjetnina. Palaču čine četiri glavna odvojena dvorišta od kojih je jedno bilo i Harem. Za Harem morate kupiti dodatnu kartu, ali vrijedi svake lire. Zbilja se radi o grandioznom djelu koje oduzima dah.  Izgrađena je 1478. godine na zahtjev sultana Mehmeta II. Tokom 4 stoljeća je služila kao rezidencija sultana. Da bi 1924.g bila pretvorena u muzej, a od 1985.g je pod zaštitom kao Svjetsko nasljeđe. Nekada su u Topkapi palači ujedno bila sveučilišta, džamija i još par bitnih institucija, a u njoj je živjelo 4.000 ljudi.

Izvorno ime palače je „Saray-i Cedide-i Amire“, međutim, zbog ogromnih topova ispred ulaza palače, ljudi su joj dali ime „Topkapi“. Palača je okružena visokim zidovima, oko pet kilometara, ima ukupnu površinu od oko 700.000 m2 što je dva puta veće od Vatikana i pola Monaka. Bila je zaštićena sa 28 tornjeva, a zidovi koji okružuju palaču datiraju iz bizantskog perioda. Većina građevina u palači uništena je u velikim požarima i potresima te su dijelovi renovirani i po nekoliko puta. Iz tog razloga, mogu se primijetiti različiti arhitektonski stilovi. Topkapi palača danas jedan od najposjećenijih muzeja u Europi. Sa predivne terase pruža se pogled na Bospor i azijsku stranu Istanbula, a tu se nalazi i  restoran gdje se može uživati u pogledu i srediti dojmove, kojih je zaista mnogo.

Inače, cijene karata se kreću od 40 pa do 100 kuna, a kao i u svakom turističkom gradu pripremite se na čekanje u redovima i gužve ispred svake gradske atrakcije. Moj savjet je da upravo zbog toga kupite Museum Pass Istanbul propusnicu koja omogućava ulazak u više muzeja kao i neke popuste u restoranima i prilikom kupovine suvenira u trajanju od 72 sata od prvog ulaska. A isto tako izbjegnete gužve i redove za kupnju ulaznica.

Arheološki muzej se nalazi odmah pored Topkapi palače i veoma je lako doći do njega. Radi se o cijelom kompleksu koji se sastoji od 3 muzeja: Orijentalnog, Cinili Kosk i Arheološkog.  
Potrebno je više sati da bi se sve to obišlo jer muzej sadrži  tisuće i tisuće eksponata koji predstavljaju skoro svaku eru i civilizaciju u svjetskoj povijesti. Gradnju ovog muzeja započeo je slikar Osman Hamdi Bey 1881. godine. Neoklasična fasada zgrade inspirirana je sakrofagom Aleksandra Velikog kao i sarkofagom ožalošćenih žena, koji su zapravo najveličanstvenija postavka u muzeju. U muzeju se nalaze mnoge kolekcije, uključujući umjetnička djela koja pripadaju različitim kulturama unutar granica otomanskog carstva koje se protezalo od Balkana do Afrike i od Anatolije do Mezopotamije, Arapskog poluotoka i Afganistana. Zahvaljujući sultanskom imperijalizmu, značajne su kolekcije sa područaja Egipta, Sirije, Feničana i Mezopotamije. Najznačajniji artefakti izloženi u muzeju su Sarkofazi otkriveni u Sidonu tokom iskopavanja 1887. godine, uključujući i onaj poznat kao sarkofag Aleksandra Velikog, najveća atrakcija ovog muzeja, zatim sarkofag ožalošćenih žena, sarkofag Satrapa, sarkofag Licijana i sarkofag Sidonijanskog kralja, koji su prenijeti u muzej brodovima. Osim toga, tu su i statue iz drevnih vremena do kraja rimskog doba, statue boginje majke Cibele, reljefi iz mauzoleja Halikarnosa, djelovi statue iz Zeusovog hrama, poprsje Aleksandra Velikog, dragocjeni ukrasi, nakit i novčići u riznici.

Nakon napornih cjelodnevnih razgledavanja grada nema ništa ljepše nego sjesti na jedan od istanbulskih trajekata (koji je i do deset puta povoljniji od turističkih brodova) i uživati u krstarenju Bosporom. Predivne vile, restorani, hoteli na obali Bospora, Bosporski most koji povezuje europski dio grada sa azijskim, tvrđava Rumelihisari sa europske strane i Anadoluhisar sa azijske, vojna akademija, Djevojačka kula Kiz Kulesi, mala slatka džamija Ortakoy, i još mnogo toga se može vidjeti sa broda što privlači pažnju svojom jedinstvenom ljepotom. Impresivna je Dolmabahče palača – koja je izgrađena tijekom 19. stoljeća, a danas je muzej i ima dva kata, 285 soba, 43 dvorane, 6 balkona, 6 kupaonice, 12 ulaza. Smatra se da je za dekoraciju palače utrošeno 14 tona zlata i 40 tona srebra. Ova palača tipičan je primjer otomanske arhitekture sa mješavinom neoimperijalnog stila i u duhu vladarskog apsolutizma europskih vladara. 

Na Sulejmanovu džamiju nabasali smo doslovno slučajno, na vrhu brdašca u blizini Grand bazaara, i oduševila me. Usudila bih se reći da mi je ostavila bolji dojam čak i od Plave džamije. Tome je vjerojatno razlog veličanstven pogled koji se pruža s otvorenog dvorišta ispred džamije na Bospor, Galata toranj i most te azijsku stranu. Također, ovdje se nalazi i grobnica Sulejmana Veličanstvenog, a sama džamija je uvrštena u listu svjetske baštine UNESCO-a.

Kada se umorite od hodanja svakako odite u jedan od nargila barova kojih ima po cijelom Istanbulu i uživajte u mirisima i okusima nargile. Uz nargilu za potpuni doživljaj popijte crni čaj, koji je obavezan u Istanbulu i kojeg svi piju umjesto kave. Jer, tursko nacionalno piće je crni čaj, a ne kao što mi često mislimo kava.  Pije se u svako doba dana, na bilo kojem mjestu, čak i na ulici. Alkoholna pića su skuplja i obično se pije takozvani raki.

Navečer, kada padne mrak, prošećite starom istanbulskom jezgrom između Aja Sofije i Plave džamije jer po noći onako osvijetljene ostavljaju još ljepši dojam nego preko dana. Zatim se spustite prema Bosporskom kanalu te preko Galata mosta koji vodi u noviji dio grada. Most koji spaja obale Zlatnog roga slovi i kao most koji spaja dvije različite kulture i civilizacije. Sam most je priča za sebe i jednostavno ga morate doživjeti. Na njemu se nalazi stotine restorančića i kafića, a dodatan šarm mu svakako daju i ribari. Poslije smo saznali da se zimi u Istanbulu jede najbolja riba jer se razne vrste iz hladnog Crnog mora sele u toplije vode pa u tom razdoblju dosežu idealnu lovnu veličinu. Kada prijeđete most dolazite do novijeg dijela grada, a ispred vas se na brdašcu nalazi Galata toranj, izgrađena u 14. stoljeću. S 67 metara visokog tornja pruža se najljepši pogled na Istanbul.

Vjeruje se da je prvi toranj- svjetionik na ovom mjestu podigao car Anastazije u 6. stoljeću. Vjerojatnije je da su je sagradili Genovljani 1216. godine da bi se obranili od mogućeg napada sa druge strane zaljeva. Poslije pada Carigarada služila je kao zatvor i kao opservatorij, te kao požarna osmatračnica. Prema povijesnim navodima, oko 1630. godine, Hezarfen Ahmet Celebi letio je sa tornja kao pilot pomoću umjetnih krila za let i sa ovog tornja je preletio Bospor gotovo šest kilometara daleko od tornja. Sa balkona se pruža fenomenalan pogled na cijeli Istanbul, vide se skoro sve znamenitosti, postoji i kafić i restoran sa naravno pogledom koji obara sa nogu. Za sve parove koji dolaze i odluče se zajedno popeti na vrh tu je legenda koja kaže – da ćeš osobu s kojom se popneš na vrh Galate - i oženiti. Stoga, sretno! ;)

U blizini, u novom europskom dijelu grada, nalazi se Taksim koji se smatra i srcem modernog Istanbula. Tu se nalazi Taksimski trg i na njegovoj sredini je Spomenik Republike visok 12 metara. To je mjesto gdje svakodnevno prođe više stotina tisuća ljudi. Dalje nas je put doveo do najpoznatije pješačke i gradske ulice - Istiklal Caddesi. Ulica obiluje restorančićima i dućanima te je nevjerojatno krcata i živa, bez obzira na to što smo se tamo zatekli prilično kasno. Oduševila me spontanost ljudi koji su na ulici plesali i pjevali. Ipak, odmaknite se malo od glavne ulice i uđite u manje, sporedne, jer su podjednako, ako ne i više, zanimljive. Zanimljivo je da duž ulice Istiklal ide starinski tramvaj, što je za turiste posebna atrakcija.

Velike atrakcije Istanbula su svakako i Grand Bazaar te Egipatski Bazaar. Tu možete pronaći zaista sve - hranu, začine, slastice, tepihe, kožu, zlato, torbe, suvenire, satove, obuću i odjeću. Svi su me unaprijed upozorili na maltretiranje od strane prodavača te činjenicu da su izuzetno uporni i nametljivi, ali moram priznati da je moje iskustvo bilo drugačije. Čak i prodavači u čije sam dućane ušla su bili izuzetno pristojni i ljubazni i nitko me nije vukao za rukav. Razlog tome mogla bi biti moja muška pratnja koja mi je čuvala leđa ali i sa svojim znanjem turskog jezika itekako pripomogla u cjenkanju i pristupu. Nemojte se začuditi ako vas tom prilikom počaste toplim čajem i rahat lokumima. Prilikom kupnje nikada nemojte pristati na prvu cijenu jer cjenkanjem možete sniziti cijenu i za 50%. S obzirom na cijene u Lijepoj našoj, najviše se isplati kupovati zlato, srebro ili kožu.

Još samo par utisaka o shoppingu. Ovdje se, kao što sigurno znate, može kupiti sve što zamislite – od tekstila, preko kože, obuće do slatkiša (alve, ratluka, baklave). Slatkiši su neodoljivi, obavezno ponesite kući nešto od toga. Mi smo kod Grand Bazaara, u čuvenoj prodavaonici Koska, kupili alvu različitih ukusa i sa različitim dodacima. Što se ostale kupovine tiče, moj savjet je muškarcima da obavezno kupe cipele. Ono što je meni upalo u oči jeste veći izbor muških nego ženskih cipela. Cipele nisu tako skupe, kvalitetne su, a ima ih u svim bojama i modelima. S obzirom na to da se niti ne zna točan broj tržnih centara, vjerujem da ćete lako pronaći nešto za sebe. U svakom slučaju, kupovina svilenih i kašmir pashmina je – obavezna!

Gastronomska ponuda u Turskoj je raznolika. Od ribljih i mesnih specijaliteta, poznatih turskih pita, kebaba kojeg pripremaju na 100 načina do nezaobilaznih turskih slastica (baklava, halvi, rahat lokuma…). Nemojte se iznenaditi što je većina jela zelene boje, jer je pistacio glavni dodatak hrani.

Inače, hrana u Istanbulu nije skupa, ima svega i svačega i sve je uglavnom ukusno i baš začinjeno. Ali nema alkohola, samo pojedini restorani. Pitala sam, šta je razlog, kažu da im na hranu nije porez veliki, ali na alkohol imaju neki dodatni porez, pa se više odlučuju da drže hranu i bezalkoholna pića  (primjerice Coca-cole ima posvuda), da se brzo jede i ide dalje. Kažu da Turci proizvode hranu za 80 miliona svojih stanovnika, a još im ostane i za izvoz. Stoga mislim da je gotovo pa nemoguće ostati gladan i žedan u Istanbulu. Kebab možete kupiti na svakom koraku, ali pripazite na cijenu jer identičan kebab na jednom mjestu možete platiti 15 kuna, dok samo par koraka dalje cijena može narasti na 50 kuna. U cijeđenim sokovima kod uličnih prodavača smo guštali, a meni najdraži je sok od šipka i to za samo 3 kune. Ono što još svakako morate probati je balik ekmek. Riječ je o ribi pečenoj na roštilju, koja se servira u kruhu s dodatkom povrća, a prodaje se na ulici kod Galata mosta. Od ostalih jela tu je simit (pecivo sa sezamom kod uličnih prodavača), veliki broj bureka i pita, pide (lepinje), kofte (ćufte) i dolme (punjeno povrće sa rižom ili mesom). A za ljubitelje mesa tu je najbolji iskeder kebap, koji se poslužuje u posudi gdje se na dno stavljaju prepržene kockice lepinje/pide, zatim trakice mesa, pa sos od rajčice, nakon toga ponovno meso i na to ide preljev od jogurta i bijelog luka, te se doda još i par kapi vrelog maslaca. Po želji se poslužuje uz papriku, krastavce ili rižu. Mislim da je okus definitivno bolji od opisa, zato afiyet olsun!

Od slastica jednostavno ne možete promašiti lokum i baklave jer se slastičarnice nalaze na svakom koraku. Inače nisam ljubitelj jako slatkih kolača, ali baklava u Istanbulu (pogotovo ona s pistacijom) jedna je sasvim druga priča od one na koju smo navikli kod nas.

Ono što je na mene ostavilo poseban dojam su ljudi. Veoma gostoljubivi, srdačni, obični, opušteni, spremni za komunikaciju.

U Istanbulu uvijek imate taj osjećaj spoja tradicionalnog i modernog, u svakoj ulici vidjet ćete i neku drvenu kuću ili ženu u hidžabu ili marami koja joj pokriva kosu. Jedino kada šetate Istiklal ulicom imate utisak kao da ste u nekom europskom gradu. Staklene moderne fasade, trgovine poznatijih svjetskih brendova, moderno obučeni prolaznici,...

Ako ste se odlučili posjetiti Istanbul, napravili ste dobar izbor, Užurbanost gradskih ulica, dokovi i luke iz kojih polaze brodići puni lokalaca i turista, mostovi sa ribarima preko Zlatnog roga ili preko Bospora, sa širokim prometnicama, šarenilo bazara sa raznobojnom robom i labirinti njihovih trgovina, trgovi sa golubima, minareti, … svi oni ne mogu stati ni u jedan objektiv fotoaparata koliko god to pokušavali jer pogled na Istanbul jednostavno treba doživjeti.

Istanbul je očaravajuća mješavina Istoka i Zapada. Izgubite se u njegovim ulicama i bazaarima, upijajte mirise i okuse ovog hedonističkog grada, zastanite na trenutak kada čujete pjevanje s okolnih džamija i upijajte atmosferu ili se jednostavno prošećite Bosporskim kanalom i uživajte u romantičnom pogledu na mostove i galebove. U gradu kao što je Istanbul, mogućnosti za obilazak, provod ili uživanje gotovo su neiscrpne! A više od svega, Istanbul je grad „sa pogledom“. Obzirom da se centralni dio grada prostire na 7 brežuljaka, sa bilo koje od uzvišica, kupola ili kula, bilo u Europi ili Aziji, pružaju se nezaboravni pogledi. Ako želite upoznati grad, bit će vam potrebno minimalno 7 dana, da makar “zagrebete po površini“. U principu, minimalno 3 dana potrebna su da se obiđu najvažniji spomenici kulture: Topkapi palača, Aja Sofija, Plava džamija… isto toliko vremena oduzet će vam obilazak sjevernog, europskog dijela Istanbula sa Galatom, Taksimom, Istikal ulicom… i ostatkom Bospora.

Jedinstven grad na svijetu, vjerujem da nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Grad sa tri imena, nalazi se na dva kontinenta, središte velikih imperija, spoj orijentalnog i mističnog i istovremeno suvremenog i urbanog.

Nije ni najljepši grad u kojem sam bila, daleko od najuređenijeg, spomenici u njemu nisu najatraktivniji koje sam vidjela, ali ni sa jednog putovanja nisam vratila sa više dojmova.

To je to od naše Miffy, a za još naših i njenih avantura pratite njen i naš Instagram profil!

Do sljedećeg puta,

Josip iz Obzora